Moja majka, nekada bankarska službenica, potom svašta radeći da tinejdžerima obezbedi novac za život, pogledala me u čudu kada sam odbila jedan posao i rekla da je to nešto što ne bih volela da radim.
Kako misliš “ne voliš”?
Pa, nema tu ljubavi!
Radiš da zaradiš.
Nisam se nikada udubljivala u to čime su se moji roditelji bavili da bi obezbedili svoju porodicu, ali nikada nisam pomislila da oni ne vole to što rade i da im se posao svodi na to da zarade. Nisu se bavili kreativnim poslovima, već uglavnom nekim administrativnim. Mislila sam da oni to vole, da im se dopada da ustaju u isto vreme, odlaze u istu kancelariju i rade.
Pa, čak i kada sam se zaposlila, nisam ni jednog trenutka osvestila tu istinu da postoje ljudi koji ne vole to što rade!
Poslovi koje sam ja obavljala su podrazumevali tu ljubav, pasiju i želju da uradim nešto novo, drugačije, kreativno… I, u većini slučajeva, nisam odlazila na posao mrzeći još jedan ponedeljak. Dešavalo se i to, ali nikada zbog posla kao takvog.
Pročitala sam tekst koji je na FB podelila jedna moja koleginica i počela sam da razmišljam upravo o tome šta me pokreće.
Nametnula se kao tema razlika između zanimanja i poziva. Ova dva pojma se ne isključuju, ali je poziv mnogo više od toga da zarađujete za život. On podrazumeva da volite to što radite i da imate predispozicije da obavljate baš taj posao. Ukoliko ste vernik, poziv dobija još fatalniji smisao, jer podrazumeva da ste pozvani (od boga) da se bavite tim poslom.
Da li zaista znamo šta ćemo biti kada porastemo?!
Kod mene se ovo menjalo često.
Htela sam da budem:
– tetkica u vrtiću, jer su nosile roze uniforme
– apotekarka, jer su imale bele mantile i uvek izgledale čisto i mirisno
– arhitektica, jer sam uvek posmatrala kako mogu promeniti prostor oko sebe
– profesorka matematike, jer sam bila stvarno dobra u matematici
– glumica, jer je to značilo da mogu da budem šta god hoću
Moja interesovanja se nisu menjala. I dalje sam okupljala decu, organizovala festivale u komšiluku, najavljivala predstave na kotur od konca, crtala plakate za naše komšijske priredbe… Ali, ni jednog trenutka nisam pomislila da to može da bude zanimanje!
Zato sam uspešno povezala nekoliko zanimanja sa potpuno pogrešnim razlozima za bavljenje tim poslovima.
Danas sam sasvim sigurna da je ono čime sam se igrala i šta sam kroz igru osmišljavala, dovelo do toga da radim poslove koje radim. To je ona pasija koja me nije napuštala, jer to je produkcija, pisanje, komunikacija, marketing i mediji…
Šta vas pokreće?
Šta ste želili da budete kad porastete i koje razloge ste za to navodili?
Zeljela sam sve i svasta…od uciteljice do naucnice, arheoloskinje, prave djavolice, pa do svetice..Sad samo zelim da i dalje imam snove koje cu polako u hodu da ostvarujem…
LikeLiked by 2 people
Moramo da sanjamo, jer jedino tako možemo snove i da ostvarujemo 😉
LikeLiked by 1 person
Radila sam iz pasije, a sad radim da zaradim tako da odlično razumem ono što je majka htela da ti kaže. Verujem da ću jednog dana opet unovčiti svoje pozvanje tj.poziv koji obožavam, a dotle imam snove i rad koji je ‘ motanje ‘. Razumem obe strane jer sam na obe bila ☺
Odlična tema i sjajan blog
LikeLiked by 1 person
Rad koji je ‘ moranje ‘ 😀 tablet mi napravi automatsku grešku.
LikeLike